Svakom učeniku je dao komad papira i rekao im da ga zgužvaju.
Nakon toga je postavio korpu za smeće ispod školske table koja se nalazila u prednjem delu učionice.
Zatim je rekao: “Igra je jednostavna – vi predstavljate populaciju države. I svako u državi ima priliku postati bogat i ući u višu klasu.”
“Za prelazak u višu klasu, sve što morate učiniti je da ubacite svoj zgužvani papir u korpu za smeće, a da ne ustanete sa stolice.”
Učenici u zadnjem delu učionice su se odmah pobunili: “To nije pošteno!” Videli su kako učenici u prednjim redovima imaju znatno veću šansu.
Na profesorov znak svako je pokušao da ubaci papir u korpu za smeće, ali kako je bilo očekivano, većina učenika u prednjim redovima je uspela da pogodi koš, dok je to pošlo za rukom tek nekolicini iz zadnjih redova.
Profesor je zaključio govoreći: “Vi koji ste bili bliže korpi za smeće, imali ste bolje šanse. Tako izgleda kad ste privilegovani. Jeste li primetili da su se pobunili samo oni koji su se nalazili u zadnjem delu učionice?”
“S druge strane, oni u prvim klupama nisu uočavali koliko su povlašćeni. Sve što su videli je metar i po između njih i cilja” upozorio je profesor.
– Vaš posao, kao učenika koji imaju privilegiju da prime obrazovanje, je da budete svesni svog povlašćenog položaja. Vaša povlastica je obrazovanje da date sve od sebe i postignete velike stvari, a da pri tome uvek imate na umu i da se borite za prava onih iza vas koji nisu imali toliko sreće, zaključio je profesor.
Izvor: Nathan W. Pyle / buzzfeed.com/ Studeomat.ba