Café de Olla — Meksiko
Ova “kafa iz ćupa” tradicionalno se priprema u keramičkim džezvama, zapravo bogato ukrašenim lončićima od pečene zemlje i gline, koji ovom poularnom piću daju specifičan zemljani ukus. Uz ovakvu kafu poslužiće vam cimet i “piloncillo” (prepoznatljivi slatkiš od šećerne trske) čisto da zasladite kafu.
Foto: Flickr / diana.solano
Kopi Susu Panas — Malezija
Kafa je svoj put do Malezije pronašla tek u kasnom 19. veku zahvaljujući britanskim kolonistima. U ovoj nama udaljenoj zemlji običaj je da se pije vrlo jaka i slatka kafa. Ukoliko želite da pripremite jednu “malezijsku” kafu postupak je sledeći; u šoljicu se prvo sipa mleko a zatim dodajte izrazito jaku i koncentrovanu kafu. Mešanjem vrele kafe i mleka nastaje gusti napitak koji ćete pre ispijanja blago promešati.
Foto: Flickr / Austronesian Expeditions
Turska kafa — Turska
Turska, srpska, bosanska…sve je to nama isto, ali kako se izvorno pije ta prava turska kafa. Naravno da se pije izrazito jaka crna kafa pripremljena u maloj džezvi (zapravo “cezve”) koja se tradicionalno izrađuje od bakra. Kafa se obično pije slatka, direktno se sipa iz džezve u male prepoznatljive šoljice, ali se obično ne pije sve dok se talog, ili soc kako se još kaže, ne slegne na dnu šoljice. Ova tradicija ispijanja kafe malo se menjala tokom vremena a potiče još od otomanskih osvajača u Arabiji tokom ranog 17. veka. Nešto vam je poznato? Pa i naša domaća, a opet “turska”, kafa se pije na isti način.
Foto: Wikimedia Commons, Eaeeae, prema Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported licenci
Indijska filter kafa — Indija
Poznata i kao “kaapi” (izgovara se sa dugim “A”, nešto kao k-ah-pi), je izričito jaka crna kafa koja se obično pije sa mlekom i šećerom. Ova kafa se zapravo dobija mešanjem tamnih zrna pečene kafe i cikorije, koja se melju i presuju kako bi dala što jači ukus. Ova kafa je obično jača od klasičnih filter kafa koje možemo pronaći na zapadu.
Foto: Flickr / Kamakshi Sachidanandam
Rimski Espresso — Italija
Kad si u Rimu živi kao Rimljanin. Ali u Italiji kafa je ozbiljna priča, naročito u Rimu gde se klasični espresso smatra kafom nad kafama. Postoje različite vrste espresso kafe koje možete poručiti u prelepim rimskim kafićima dok uživate u pogledu. Bilo da pijete kraći, duži, dupli, s mlekom ili bez, ovog puta isprobajte nešto malo drugačije. Naručite espresso affogato, dozu vrelog jakog espresso sipanog u šoljicu preko kugle sladoleda od vanile, ili se pak odvažite pa probajte espresso sa kriškom limuna.
Yuanyang — Kina
Ovo “kafeno” piće popularno je širom Kine, a naročito u Hong Kongu. Priprema se od 3 doze kafe i 7 doza posebnog čaja od mleka.
Cortado — Španija/ Portugal/ Kolumbija
Cortado je zapravo espresso kafa sa malo toplog mleka, zapravo to bi bio kratki espresso sa mlekom, budući da na španskom “cortar” znači seći. Veoma je sličan italijanskoj caffé macchiato što znači doza jake espresso kafe sa trunkom toplog mleka. Na Kubi ovo piće se zove “cortadito” a postoje naravno varijacije u ispijanju ove kafe, bilo sa mlekom ili pavlakom.
Foto: Wikimedia Commons, Alfonso Salgueiro Lora, po Creative Commons Attribution 2.0 Generic licenci
Načina ispijanja kafa je zapravo još mnogo, neke tek treba da otkrijemo. A sigurni smo da vam se već pije ovaj slatki crni nektar. Mislite da ste jedini? Zapravo, da li ste znali da su neke od istorijskih ličnosti bile velike kafopije.
Tako je na primer Johan Sebastian Bah napisao kratku operu o obsesiji kafom. Ovaj proslavljeni barokni kompozitor i pijanista bio je veliki ljubitelj kafe. Jednom prilikom je zabavnu poemu svog čestog saradnika pretvorio u Kantatu o kafi 1732. godine. Kantata je ismevala opšte negodovanje javnosti o usponu lokala gde se ispijala kafa u Beču. U to vreme, kafa je smatrana opasnim društvenim porokom.
Drugi muzičar, ništa manje slavan, Ludvig Van Betoven, imao je običaj da konzumira kafu napravljenu od tačno 60 zrnaca po šoljici. Prema rečima autora jedne biografije ovog temperamentnog kompozitora, Betoven bi odbijao da pije kafu ukoliko nije upotrebnjeno 60 zrnaca, a nije mu bilo strano čak ni da ih sam prebroji.
Bendžamin Frenklin je praktikovao u svoje vreme i bio pionir omiljene razbibrige Beograđana, ispijanje kafa sa prijateljima po kafićima. Naime, dok je živeo u Londonu, Frenklin je posećivao lokale gde se ispijala kafa, tu je vodio političke sastanke, igrao šah, ili pak samo odmaramo slušajući i posmatrajući posetioce lokala. Šta više, on je primao poštu od svoje sestre u jednom od omiljenih londonskih kafića.
Još jedan veliki kafopija bio je Volter, za kojeg se priča da je konzumirao čak 40 do 50 šoljica kafe na dan. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je ovo istina, verovaćemo istorijskim zapisima, ali i od same pomisli na tu količinu kafe zavrti nam se u glavi. Volter je doživeo duboku starost, ali ga je navodno lekar upozoravao da će ga jednog dana kafa ubiti.
Dvadesetšesti američki predsednik Tedi Ruzvelt bio bi mu odličan partner budući da je Tedi ispijao dnevno i po galon kafe, što bi bilo oko 3,7 litara.
Pa sad vi vidite možete li pratiti njihov tempo? 😉